650 tona kasnije…
Zaprešić je posljednjih dana gotovo preko noći dobio temu o kojoj je govorio cijeli grad. Nakon što se doznalo da bi oko 650 tona otpada iz Gospića trebalo stići na obradu u pogon Tabak Grupe, krenule su rasprave po društvenim mrežama, pojavili su se transparenti, a među građanima se govorilo i o mogućem blokiranju kamiona. Za subotu, 12. rujna, planira se i prosvjed građana, iako je u međuvremenu došlo do velikog obrata. Uključio se Grad, gradonačelnik Željko Turk zatražio je dodatne provjere i nadzore, a Tabak Grupa potom je objavila da otpad ipak neće obrađivati u Zaprešiću.
Sve se dogodilo u svega nekoliko dana. Upravo je ta brzina možda najzanimljiviji dio cijele priče. Jer 650 tona otpada otvorilo je puno veće pitanje od toga kamo će završiti nekoliko stotina velikih vreća iz Gospića: što se u međuvremenu dogodilo sa Zapreščanima?
Jesu li ljudi postali svjesniji grada u kojem žive? Jesu li društvene mreže stvorile novu vrstu lokalne javnosti? Ili nam je samo trebalo dovoljno veliko pitanje da shvatimo kako odluke koje se donose negdje u uredima na kraju mogu završiti nekoliko stotina metara od naših kuća?
Nekada se odluka primi na znanje, danas se odmah pita zašto
Kada je 2018. godine u Zaprešiću uvedena naplata parkiranja, ni tada nije nedostajalo nezadovoljstva. Odluka se komentirala, ljudima se nije svidjela i bilo je prigovora, ali sve je uglavnom ostalo na tome. Sustav je uveden, s vremenom postao dio svakodnevice i ozbiljnija građanska reakcija nije se razvila.
Naravno, naplata parkiranja neusporedivo je benignija tema od mogućnosti da 650 tona otpada dođe u grad. Ipak, zanimljivo je zapitati se bi li danas, nakon svega što smo vidjeli posljednjih dana, takva odluka prošla jednako tiho. Bi li se odmah organizirala peticija, tražili dokumenti, dijelile snimke sjednica i od gradskih vijećnika javno tražilo objašnjenje?
Slično pitanje nameće se i nakon ovogodišnjeg suludog povećanja cijene odvoza komunalnog otpada i vodnih usluga. Zaprešić d.o.o. objavio je da se novi cjenik primjenjuje od 1. svibnja 2026., što je građanima izravno donijelo veću temu oko troškova jedne osnovne gradske usluge.
Bi li danas, samo nekoliko mjeseci kasnije i nakon ove priče s gospićkim otpadom, neka nova velika promjena koja udara po kućnom budžetu prošla jednako? Bi li se netko uopće usudio donijeti takvu odluku bez puno ozbiljnijeg objašnjavanja građanima?
Možda je upravo to promjena koju je najteže izmjeriti. Promijenilo se očekivanje građana da ih se pita, da im se objasni i da mogu reagirati prije nego što neka odluka postane gotova stvar.
Možda se godinama gradio osjećaj da je ovo stvarno naš grad
Zaprešić je uvijek imao problem blizine Zagreba. Dovoljno smo blizu da velik dio života svojih stanovnika svakodnevno izvozimo preko Aleje Bologne. Ljudi rade u Zagrebu, studiraju u Zagrebu, ondje odlaze u velike trgovine, bolnice, kazališta i na koncerte. Lako je u takvom ritmu izgubiti osjećaj da grad u kojem spavaš ima neku vlastitu priču.
Posljednjih godina ta se priča ipak sve više vidi.
U gradu je sve više događaja, inicijativa i javnih rasprava, a povremeno se dogodi nešto zbog čega se Zaprešić odjednom nađe u nacionalnom fokusu. Thompsonov koncert ovog ljeta jedan je od očitijih primjera. Grad se nekoliko dana pripremao za velik broj ljudi, o Zaprešiću se govorilo po cijeloj Hrvatskoj i stvorio se onaj dobro poznati osjećaj da se ovaj put nešto veliko događa kod nas.
Takvi događaji stvaraju svijest o prostoru kojem pripadamo. Ljudi počnu malo više obraćati pažnju na svoj grad, malo više primjećivati što se u njemu događa i malo češće koristiti riječ „naš“.
Ako je nešto naše, onda nam postaje važno i tko o tome odlučuje.
Otpad je samo pritisnuo taj prekidač.
U nekoliko dana vidjelo se koliko se odnos građana i vlasti promijenio
Zanimljiv je i sam slijed događaja. Informacija je stigla u javnost, građani su je počeli širiti, nezadovoljstvo je raslo, pojavili su se transparenti i najava prosvjeda, a onda su uslijedile sve snažnije političke i institucionalne reakcije.
Teško je iz toga izvlačiti jednostavne zaključke o tome tko je koga natjerao na što, ali jedna stvar je očita: kada se dovoljan broj ljudi počne zanimati za neku temu, ona vrlo brzo prestaje biti administrativna stvar. Postaje politička.
Upravo je tu možda najveća promjena. Građani danas puno lakše vide da njihova reakcija ima težinu. Ako nekoliko tisuća ljudi prati istu temu, političar zna da će se svaka njegova izjava analizirati, a institucija zna da će se svako kašnjenje pitati zašto.
A možda se samo dogodilo ono što se uvijek dogodi kad problem dođe kući
U cijeloj ovoj priči postoji i jedna manje ugodna stvar. Gospićani već dugo žive s problemom otpada zbog kojeg su početkom rujna deseci tisuća ljudi izašli na ulice Zagreba. Dok je sve bilo u Lici, za većinu Zapreščana to je bila vijest iz drugog dijela Hrvatske. Čim se pojavila mogućnost da dio otpada dođe ovamo, tema je preko noći postala osobna.
Tu možda nema nikakve velike sociologije. Ljudi su jednostavno takvi. Daleki problem razumijemo glavom. Bliski problem osjetimo u želucu.
I možda upravo tada nastaje lokalpatriotizam u svom najosnovnijem obliku: kada čovjek shvati da mu nije svejedno što se događa mjestu u kojem živi.
Jesmo li se probudili?
Možda još nije vrijeme za velike riječi. Jedna velika reakcija na društvenim mrežama ne znači da je Zaprešić odjednom postao grad izrazito aktivnih građana. Na idućoj lokalnoj temi možda ćemo ponovno samo slegnuti ramenima.
Ali zanimljivo je uspoređivati današnji Zaprešić s onim od prije desetak godina.
Bi li danas neka veća promjena u prometu, parkiranju, gradnji ili prostoru prošla bez detaljnog seciranja po društvenim mrežama? Bi li neka odluka koja direktno utječe na svakodnevni život ljudi mogla ostati nekoliko dana izvan fokusa? Sve je teže zamisliti.
Grad je narastao, komunikacija se promijenila, pojavile su se nove generacije stanovnika i razvila se puno življa lokalna javnost. Veliki događaji poput Thompsonova koncerta pojačavaju osjećaj da Zaprešić može biti mjesto na kojem se nešto važno događa, dok teme poput otpada pokazuju što se događa kada se taj isti osjećaj usmjeri prema konkretnom problemu.
Možda se Zapreščani nisu probudili preko noći.
Možda su se budili godinama, a 650 tona otpada bilo je samo dovoljno glasan alarm.
Foto: TV Zapad / Facebook; obrada: Pojatno.hr
Napomena: Stavovi izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove portala Pojatno.hr
